IGOR VLAJNIĆ

 

rođen je 1984. godine u Osijeku. Studij dirigiranja završava 2004. godine na Visokoj školi za glazbenu umjetnost „Ino Mirković“ u Lovranu, a studij pjevanja 2018. godine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Godine 2006. postaje dirigent i zborovođa opere HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci gdje radi i danas. Osim u Rijeci, gostuje i u opernim kućama u Osijeku i Sarajevu (BiH). Od 2005. godine član je asocijacije „Melody as a dialog among civilisation“ u Parizu s kojom ostvarije cijeli niz koncerata u Francuskoj, SAD-u, Nigeriji, Kubi i Kini. Godine 2008. dobiva medalju „Mladi Mozart“ za ukupni doprinos promicanju dijaloga među narodima te postaje ambasador navedene asocijacije i član Umjetničkog savjetodavnog vijeća.

Nastupao je s raznim ansamblima, zborovima i orkestrima od kojih valja izdvojiti orkestar i zbor Opere HNK Ivana pl. Zajca iz Rijeke, orkestar Opere HNK u Osijeku, Riječku filharmoniju, Prašku filharmoniju, Kubansku nacionalnu filharmoniju, orkestar St. Luke’s iz New Yorka, Szenshen orkestar i Hangzhou filharmoniju iz Kine, narodni orkestar iz Nigerije, Orkestar tradicionalnih instrumenata „Melody“ asocijacije iz Pariza, Friulansku filharmoniju, Zbor Slovenske filharmonije i dr. Dirigirao je prigodom važnih događaja i obljetnica kao što su 60. Obljetnica UNESCO-a, UNESCO-va proslava međunarodnog Dana žena 2006., 60. Obljetnica prvog leta u svemir, 16. Azijske igre u Guangzhou (Kina) te otvorenje Festivala za zaštitu vode u Hangzhou (Kina). Osim u Hrvatskoj nastupao je u Srbiji, Sloveniji, Italiji, BiH, Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, Izraelu, Kini, Bugarskoj, Makedoniji, Portugalu, Španjolskoj, Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, SAD-u, Nigeriji i Kubi.

Nakon što je 2014. godine vršio dužnost ravnatelja Opere HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci počinje se obrazovati u području kulturnog menadžmenta pa je s uspjehom završio CORe program poslovne ekonomije na Harvard Business School u SAD-u, specijalizaciju iz poslovnih strategija na Sveučilištu u Virginiji (Darden). Magistar je ekonomije na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci i doktorand na Doktorskoj školi Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeka u području Kulturologije, smjer Menadžmenta u kulturi, umjetnosti i obrazovanju. Od 2021. godine posvećuje se pedagoškom radu kao glazbeni pedagog, bavi se pisanjem znanstvenih i stručnih radova te glazbenom kritikom.

Predsjednik je Kulturnog vijeća Primorsko-goranske županije, član Hrvatskog društva glazbenih umjetnika, član Hrvatske udruge orkestralnih i komornih umjetnika, kreator i prvi voditelj programa Riječkog kazališta mladih „Kamov“, stalni sudski vještak za glazbenu umjetnost i menadžment u glazbeno-scenskim i izvedbenim umjetnostima, vanjski suradnik Novog lista te umjetnički voditelj MPZ „Jeka Primorja“ iz Rijeke.

 

Za više informacija o maestru Vlajniću molimo kliknite ovdje.

Kontakt:

 

Igor Vlajnić

mag. mus., mag. oec.

 

Ratka Petrovića 27

51000 Rijeka

+385.(0)91.589.6855

[email protected]

[email protected]

 

www.igor-vlajnic.com

BIVŠI DIRIGENTI
Darko Đekić

(Rijeka, 22. siječnja 1973. - )

 

Dirigent, pjevač i glazbeni pedagog. Osnovno i srednje obrazovanje završava u Rijeci, a studij glazbene kulture na Pedagoškom fakultetu u Puli gdje je diplomirao 1997. godine.

Kao glazbeni pedagog radio je u osnovnim školama „Juraj Dobrila“ u Rovinju, „Petar Studenac“ u Kanfanaru, „Pehlin“ u Rijeci, ali i u Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn u Rijeci. Najviše se istaknuo radom u Glazbenoj školi „Ivan Matetić Ronjgov“ u Rijeci gdje je bio dugogodišnji profesor teorijskih glazbenih predmeta u zvanju mentora.

Tijekom niza godina djelovao je i kao član Stručnog vijeća Ustanove „Ivan Matetić Ronjgov“, član Prosudbene komisije manifestacije „Riječke ljetne noći“, član Prosudbene komisije Međunarodnog natjecanja zborova „Samoborsko protuletje“, član Ocjenjivačkog suda na dječjim festivalima „Kvarnerić“, „Grobnički tići“ i „Dječje glazbene čarolije“, član Državnog povjerenstva „Glazbenih svečanosti hrvatske mladeži“ u Varaždinu i član Kulturnog vijeća Primorsko-goranske županije. Stručni radovi objavljeni u više navrata objavljeni su u časopisu „Theorija“.

Kao zborovođa posjeduje višegodišnje iskustvo koje su obilježili brojni nastupi i nagrade među kojima se ističu dvije srebrne medalje na Zborskoj olimpijadi u Grazu 2008. godine sa Ženskom klapom „Kastav“. Osim pedagoškim i zborovoditeljskim radom, Đekić se povremeno bavi i solo-pjevanjem koje je obilježeno i nominacijom za nagradu „Porin“ u kategoriji duhovne glazbe za projekt Kantata Sv. Bartola.

Mješovitim pjevačkim zborom „Jeka Primorja“ Darko Đekić maestro dirigirao je od 2009. do 2010. godine.

 

 

Aleksandra Matić

(Rijeka 3. studenog 1946. - )

 

U rodnoj Rijeci je završila Srednju glazbenu školu. Godine 1971. diplomirala je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu završivši studij teoretsko – pedagoškog usmjerenja te je stekla zvanje profesora glazbe. Na 4. godini studija zaposlila se kao nastavnik u Glazbenoj školi u Karlovcu da bi nakon diplome postala nastavnik u Glazbenoj školi „Pavao Markovac“ u Zagrebu gdje je radila tri godine. U Rijeku se vraća 1974. i radi na glazbenom tečaju „Marijan Prašelj“, Osnovnoj školi „Nikola Tesla“, Pedagoškoj akademiji u Rijeci, Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova i područnom odjelu Muzičke akademije u Zagrebu.

Djelokrug rada Aleksandre Matić osim nastavnika glazbenog odgoja u školi uključuje i vođenje dječjeg orkestra i zbora te vođenje mješovitog i ženskog zbora. Tijekom godina rada u školi predavala je solfeggio, harmoniju, polifoniju i dirigiranje, a bila je i voditelj škole. Na Pedagoškoj akademiji predavala je metodiku nastave glazbenog odgoja. Redovito održava seminare i tečajeve iz svog područja djelovanja, a član je i brojnih domaćih i međunarodnih stručnih ocjenjivačkih sudova na natjecanjima i smotrama pjevačkih zborova. U Rijeci je osnovala i privatnu Osnovnu glazbenu školu „Aleksandra Jug – Matić“.

Za svoj dugogodišnji rad dobitnica je brojnih nagrada i priznanja među kojima se ističe: 1. nagrada na Susretima zborova djece i mladeži Hrvatske u Varaždinu (1973., 1981., 1994., 1995.) te Smotri pjevačkih zborova Hrvatske (2001.), ali i 2. nagrada na Državnom takmičenju dječjih i omladinskih zborova u Celju (1984.) i Susretu zborova djece i mladeži Hrvatske u Varaždinu (1983.).

Mješovitim pjevačkim zborom „Jeka Primorja“ maestra Aleksandra Matić dirigirala je od 1997. do 2009. godine.

 

 

Josip Vuk

 

rođen je 1940. godine u Daruvaru. Srednju glazbenu školu završio je u Rijeci, a studij glazbe na teoretskom odjelu Akademije za glasbo u Ljubljani. Uz pedagoški rad u Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova u Rijeci koji je uključivao nastavu teorijskih glazbenih predmeta i vođenje školskih ansambala, često je prisutan kao voditelj različitih pjevačkih zborova u Rijeci od kojih valja izdvojiti zborove „Napredak“, „Željezničar“ i KUD „Student“. Bio je dugogodišnji suradnik festivala „Melodije Istre i Kvarnera“ kao skladatelj, tekstopisac i aranžer. Osnivač je i omladinskog Big Banda Glazbene škole u Rijeci.[1]

Mješovitim pjevačkim zborom „Jeka Primorja“ maestro Josip Vuk dirigirao je od 1993. do 1996. godine.

 

 

Davorin Hauptfeld

(Zagreb, 7. kolovoza 1931. – 25. kolovoza 2004.)

 

Nakon završene klasične gimnazije i srednje glazbene škole (glasovir) u Zagrebu 1949., studirao dirigiranje u klasi Slavka Zlatića na Muzičkoj akademiji i diplomirao 1954. Još za studija započeo dirigentsku karijeru ravnajući zagrebačkim pjevačkim zborovima pa je 1953. s mješovitim zborom „Bratstvo – Jedinstvo“ osvojio dvije nagrade na Međunarodnom natjecanju pjevačkih zborova u Arezzu. Godine 1954. – 55. dirigent je Zagrebačkoga gradskoga kazališta „Komedija“, 1956. – 61. glazbeni ravnatelj Narodnoga kazališta „August Cesarec“ u Varaždinu gdje je pridonio stvaranju repertoara dirigirajući praizvedbama opereta i simfonijskim koncertima. Od 1961. je dirigent i ujedno 1981. – 85. direktor Opere i baleta Narodnoga kazališta „Ivan Zajc“ u Rijeci. Godine 1992. je umirovljen, no povremeno i dalje nastupa kao koncertni dirigent. S ansamblom riječke Opere redovito je nastupao na ljetnoj Opernoj sezoni Opatija – Pula – Rijeka. Također je dirigirao koncertima Riječke filharmonije, odnosno kazališnoga Simfonijskog orkestra. Godine 1963. potaknuo je redovite Oratorijske koncerte na kojima je ostvario više prvih riječkih izvedaba znamenitih vokalno -instrumentalnih skladbi, posebice Mozartova i Verdijeva Requiema, Beethovenove IX. simfonije i Mise u C-duru, Te Deuma A. Brucknera, kantate Grudo Motovunska S. Zlatića, Apokalipse O. Perana. Godine 1982. pokrenuo je riječke Novogodišnje koncerte. Usporedo je 1971. – 87. bio zborovođa glazbenog društva „Zvijezda Danica“ u Kraljevici koje se pod njegovim vodstvom uzdiglo među najbolje zborne sastave u Hrvatskoj. Uz to je 1970. – 71. bio docent na odjelu za dirigiranje Muzičke akademije u Zagrebu te 1980. – 81. predavao zborno dirigiranje na Pedagoškoj akademiji u Puli. Kao operni i koncertni dirigent gostovao u Zagrebu, Splitu, Dubrovniku, Ljubljani, Austriji (bečka Komorna opera), Italiji (milanski Simfonijski orkestar, Angelicum), Njemačkoj, Mađarskoj, Čehoslovačkoj, Švicarskoj, Španjolskoj. U riječkom je kazalištu ostvario opsežan repertoar opera, opereta i baleta; ravnao je mnogim prvim izvedbama ili riječkim praizvedbama, među kojima su zapažene opere Figarov pir (W. A. Mozart), Moć sudbine (G. Verdi), Četiri grubijana, Il Campiello i Suzanina tajna (E. Wolf – Ferrari), Vjenčanje u samostanu (S. Prokofjev), Stanac (J. Gotovca), Allamistakeo (G. Viozzi) te baleti Giselle (A. Adam), Bahčisarajska fontana (B. Asafjev), Abraxas (W. Egk), Đavo u selu (F. Lhotka), Leda (M. Cipra). Praizveo je i dvadesetak opereta i mjuzikla od klasičnih (J. Strauss ml., F. Léhar, J. Offenbach) do suvremenih pa i domaćih (Gotovac, Đerdan, A. Kabiljo, Jalta, Jalta). Cijenjen kao dirigent preciznih pokreta, stilske kulture, umjetničkog senzibiliteta sa smislom za vođenje složenih vokalno-instrumentalnih ansambala i upornom težnjom za pouzdanim odčitavanjem partitura. S orkestrom HRT i Zagrebačkom filharmonijom snimio mnogo skladba za radio i TV emisije. Na Radio postaji Rijeka autor je i voditelj od 1990. ciklusa emisija Neka se zavjesa digne. Dobitnik je Nagrade „Milka Trnina“ 1965, Nagrade kazališne zajednice Narodnoga kazališta „Ivan Zajc“ 1986. i Nagrade za životno djelo grada Rijeke 1993.[2]

Mješovitim pjevačkim zborom „Jeka Primorja“ maestro Davorin Hauptfeld dirigirao je 1992. godine.

 

 

Krunoslav Kajdi

(Osijek, 18. lipnja 1943. – Rijeka, 26. rujna 2004.)

 

Dirigent, zborovođa i operni pjevač (tenor). Srednju glazbenu školu završio je u Rijeci, a studij dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Na sarajevskoj akademiji studirao je i solo pjevanje. Karijeru je započeo kao korepetitor, član zbora i solist epizodist u Narodnom pozorištu u Sarajevu, gdje je kasnije bio zborovođa. Surađivao je na Radio Sarajevu i vodio Sarajevski muški oktet, u kojem je i pjevao.

Godine 1974. dolazi u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, gdje ostvaruje tridesetogodišnju karijeru kao dirigent i zborovođa. Na sceni riječkog kazališta ravnao je izvedbama opera Nikola Šubić Zrinjski, Traviata, Seviljski brijač, Nabucco, Norma, Krabuljni ples, zatim opereta Mala Floramye, Pariški život i Šišmiš te mjuzikla Jalta, Jalta i Kiss me Kate. Pod njegovim je ravnanjem u riječkom kazalištu 1981. g. s velikim uspjehom praizvedena rock-opera Karolina Riječka. Koncertno je, uz ostalo, izvodio: Händelova Mesiju, Dvořakov Stabat Mater, Bachov Magnificat, Rossinijev Stabat Mater, Petite Messe Solennelle, Mozartov Requiem te kantatu Motovunska gruda Slavka Zlatića. Povremeno je sudjelovao i kao solist u operama i na koncertima.

Uz rad u kazalištu, tijekom godina maestro Kajdi vodio je i zborove, s kojima je postizao brojne uspjehe u zemlji i inozemstvu. To su uz Jeku primorja bili i Mješoviti pjevački zbor Ante Kamenar Grobnik i zbor Hrvatske čitaonice Trsat te Muški vokalni sastav Kvarner i Ženska vokalna skupina Lira. Kao solist bio je stalni suradnik Riječkog oratorijskog zbora Ivan Matetić Ronjgov. U dva je navrata ravnao festivalskim orkestrom Melodija Istre i Kvarnera, a sudjelovao je i u radu glazbene radionice Novigradskog proljeća. Bio je član Hrvatskog društva glazbenih umjetnika.[3]

Mješovitim pjevačkim zborom „Jeka Primorja“ maestro Krunoslav Kajdi dirigirao je kao asistent od 1974. do 1989. godine te dalje kao dirigent do 1991. godine.

 

 

Dušan Prašelj

(Sušak, 19. prosinca 1931. – Rijeka, 4. rujna 2019.)

 

Dirigent, skladatelj, zborovođa, melograf, i glazbeni pedagog. Osnovnu i srednju školu završio je na Sušaku gdje susreće Ivana Matetića Ronjgova koji je imao značajan utjecaj na njegov umjetnički rad. Već sa 17 godina uspješno nastupa kao dirigent i zborovođa (Zagreb 1947. i Beograd 1948. godine) osvajajući nagrade. Godine 1960. završava studij na Teoretsko-folklornom odjelu Glazbene akademije u Zagrebu. Istovremeno u Zagrebu vodi Akademski zbor „Ivan Goran Kovačić“ te Zbor Društva Istrana i Primoraca.

Godine 1960. vraća se u Rijeku gdje postaje profesor na Muzičkoj školi sve do odlaska na studij dirigiranja u Beč 1964. godine. Diplomirao je 1969. godine na Hochschule für Musik und Darstellende Kunst u klasi H. Swarovskog. U vrijeme boravka u Beču vodi ansambl „Bečki madrigalisti“, a kao pjevač i asistent sudjeluje i u radu velikog zbora Musikvereina gdje je imao prilike upoznati poznate dirigente poput Karajana i Richtera. Nakon povratka u Hrvatsku djeluje kao korepetitor Zagrebačkih solista, a kasnije i dugogodišnji dirigent i direktor Opere Narodnog kazališta „Ivan Zajc“ u Rijeci (1970. – 1979. gdje se posebno istaknuo pokretanjem revije mjuzikla.

Od 1977. intenzivno je uključen u rad Kulturno-prosvjetnog društva „Ivan Matetić Ronjgov“ u Ronjgima gdje djeluje kao tajnik, a kasnije i kao upravitelj istoimene Ustanove sve do svog umirovljenja. Tijekom niza godina osmislio je mnoge manifestacije poput „Proljeće u Ronjgima“, „Matetićevi dani“, „Mantinjada pul Ronjgi“, „Kanat pul Ronjgi“, „Večer pul Matetićeva ognjišća“, „Pogovori“, „Aktiv dirigenata“, čakavske tribine, smotre pjevačkih zborova, znanstvene skupove i sl. Utemeljitelj je i dirigent Riječkog oratorijskog zbora „Ivan Matetić Ronjgov“.

Kao skladatelj istaknuo se brojnim skladbama. Od većih skladbi ističu se Trsatski spomen, Bašćanska ploča, Staroslavenska misa, Naš domaći glas i Missa ritmica latina, dok se zborske skladbe mogu pronaći u zbirci „Baklje na Učki“. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja: dvije Nagrade Grada Rijeke, Nagrada za životno djelo i plaketa „Marulić“ Čakavskog sabora, Nagrade za životno djelo Primorsko-goranske županije, više nagrada na Smotrama zborova Hrvatske u Zadru i manifestaciji „Mokranjčevi dani“ u Negotinu kao i brojne druge nagrade i priznanja u Velikoj Britaniji, Italiji, Francuskoj i Španjolskoj.

Mješovitim pjevačkim zborom „Jeka Primorja“ maestro Dušan Prašelj dirigirao je od osnutka 1971. do 1991. godine.

 

[1] Biografija napisana prema dostupnoj arhivskoj građi „Jeke Primorja“

[2] Ajanović – Malinar, I., Hauptfeld, Davorin, u: Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2002. (http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=7310, pristup: 2. prosinca 2020.)

[3] Biografiju napisala Ivanka Kajdi, kći maestra Krunoslava Kajdija; Rijeka, kolovoz 2020. 

gallery/darko djekic (1)
gallery/aleksandra matić
gallery/davorin hauptfeld
gallery/krunoslav kajdi
gallery/dusan-praselj-e1567675293292 (1)